Više od svega što je bilo

Više od svega što je bilo

„Ja sam uvek smatrao da se grad ne dobija rođenjem, već se grad nekako osvaja“, rekao je Zoran Jeremić, urednik i autor posebnog broja časopisa Međaj „Užice − više od svega što je bilo“.
„Kada držite ovu knjigu u rukama doslovno možete da zavirite u različite epohe koje su prošle kroz ovaj grad“, utisak je koji je na početku promocije Međaja direktorka Narodne biblioteke Užice Dušica Murić podelila sa publikom. „Evlija Čelebi vidi Užice kao šeher čiji opseg iznosi tri hiljade stotina koraka. Prvo mesto među srpskim gradovima dodeljuje mu Feliks Kanic, dok bi Sigmund fon Herder tu zaveo red. Herbert Vivijan okolinu Užica poredi sa Alpima. Ljubomira Simovića podseća na Renoarovu sliku, a nebo nad Užicem za Svetislava Basaru je kao sa Šagalovih slika.“

Jeremić je ispričao kako je birao tekstove za ovaj temat. U tom poslu veoma mu je pomoglo novinarsko i čitalačko iskustvo.

„Kada nešto čitam, pa prepoznam neku ulicu, most ili grad, onda je to posebno uzbuđenje. Svi znamo da Pariz nije to što jeste bez Prusta i Balzaka, Dablin bez Džojsa, Vranje bez Bore Stankovića, Višegrad bez Andrića. Posebno mi je bilo interesantno kad naiđem na neki zapis ili stih gde se pominje ulica, kvart ili toponim kroz koji sam prolazio, ili ga poznajem ili tu živim. Zamisli, neko ko živi ispod Starog grada i naiđe na roman gde se pominje Altomanović, neka svita, escajg se neki čuje tu… E taj Stari grad više nije onaj koji poznajem, već neki drugi. Stari grad koji leti negde metar iznad zemlje“.

Temat sadrži oko 70 tekstova, hronološki prati različite epohe, kako se našalio autor „od neolita do Tita“.

„Čini mi se da čitajući ove tekstove postajete samosvesniji i možda kritičniji prema sebi i svojoj okolini. S druge strane, to može izuzetno da vas raduje, jer shvatate da identitet leži baš u tom rudimentarnom obliku“, objasnio je doc.  dr Bojan Marković i dodao da svaki tekst u ovoj publikaciji nosi sa sobom jezički slalom  i autentičnost.

shares
Skip to content